Campaign extended! Our deadline has passed but you can still help.
Help a family in need!
$2,670 raised
107% of $2.5k goal
51 contributors
3 Years running
It is the season of giving, wouldn't it be nice to give to someone who is in real need? Family Karic dismantles mines in minefields and sells it as scrap metal just so they could feed their kids. Please help us help them stay safe this winter.

This is a story of love, family, and harsh times.  Family Karic lives in a village close to a town of Travnik in Bosnia and Herzegovina.  Muhamed Karic and his wife Slavica were both forced to leave their homes during the war, fell in love and got married... Muhamed, who was a Muslim imam, married Slavica, an orthodox Christian, the opposing sides in the war.  Ever since they got married Muhamed was unable to find a job, he says no one would employ him because he married Slavica.  They have 3 children and are nothing short of miracle workers when it comes to providing food for their family.  In order to survive, Muhamed and his under aged son Amel go into the mine fields left from the war and dismantle mines.  In any other situation this would be a well-paying job as it is very dangerous, however they do it so that they would sell mines as scrap metal. For each mine they find and dismantle, they get about 5KM or equivalent of $3.5. They have no fear of doing it because it provides for their family.  It is either dismantling the mines or hunger.  As he is clearing out the mines, his only source of income is diminishing. Children go hungry for days at the time but continue to go school. Still, when asked if they would marry each other again after knowing about the poverty and hardship they would be facing, they both confirm with a smile (see the video in Bosnian/Croatian/Serbian language below).

After hearing this story of survival, we were shaken for days, and we thought we could do something about it.  It is the season of giving, and the best present of all would be to give to someone who is in real need.  So after getting in touch with Muhamed and Slavica, we are raising money to buy them a cow and provide for their immediate need of electricity and heat to get through the winter.

Please help us help this family get thru the winter by donating to this cause.

Thank you,

Inda Swanke & Jadrana Hadrovic

http://www.slobodnaevropa.mobi/a/25108849.html

http://flashvideo.rferl.org/Videoroot/Pangeavideo/2013/09/1/13/13c0bbf7-025b-447d-87f7-af8ec20d6905_mobile.mp4

Ljubav osuđena na bijedu 17.09.2013  

Srećko Stipović

Slavica i Muhamed Karić Građani Bosne i Hercegovine pravi su umjetnici u snalaženju da bi preživjeli. Najneobičniji posao rade Muhamed Karic i njegov maloljetni sin Amel, iz Doca na Lašvi kod Travnika. Da bi prehranio peteročlanu obitelj, Muhamed obilazi ratne crte i traži rasprskavajuće mine usmjerenog djelovanja, te ih prodaje na otpad kao staro željezo. Muhamedov problem još je veći što je on bivši hodža koji je u ratu oženio Slavicu. Od tada više nigdje ne može naći posao.Muhamed i Slavica nikada se prije nisu vidjeli sve dok Vojska Republike Srpske nije protjerala Muhameda iz jednog sela kod Doboja, a Slavicu mudžahedini iz Bočinje. U jeku rata sklopili su brak u kojem se rodilo troje djece. Da bi obitelj preživjela, Muhamed odlazi u minska polja tražiti mine:"To je istina, mine smo sakupljali. To su bile usmjeravajuće mine, zvane brudovi. Bilo je u njima željeza po 15 do 20 kila, zavisi od mruda, njegove težine. " "To su bile usmjeravajuće mine zvane mrudovi. Bilo je u njima željeza po 15-ak kila, 15 do 20, zavisi od mruda i njegove težine. Ja i ovaj srednji sin Amel smo možda sedamdeset mina povadili i razmontirali. Eksploziv odvojimo, a željezo prodamo."RSE: Je li vas bilo strah? Muhamed Karić: Kad moraš preživiti, nema straha, vjerujte mi. Dolazilo je dana da po dva, tri dana nismo imali brašna da djeci napravimo hljeb. Djeca u školu idu. Znači moralo se, nije se biralo. Muhamedova supruga Slavica nije mogla vjerovati da njezin sin Amel dovozi mine u dvorište:"Ja sam mislila donijet će kânta, limova, a on je minu donio. Ja kad nisam crkla od straha. I plakala sam, i njemu govorila: 'Ne daj mu, brani mu.'"Muhamed je još 1990. godine samovoljno napustio vjersku zajednicu i od tada nigdje ne može dobiti zaposlenje. Tražio je u travničkom komunalnom poduzeću da ga zaposle kao čistača. Ni to nije dobio jer, kako kaže, svi ga odbijaju zato što je oženio Slavicu:"Pošto je supruga pravoslavka, to ne godi. To ne ide."RSE: Niste faktički pristali nigdje? Muhamed: Pa nisam nigdje. Vidiš kakvo je društvo. Znači, ovi mješoviti brakovi nisu nigdje pristali.Za željezo od jedne mine na otpadu dobije samo pet maraka.RSE: Jeste li ikada pomislili da možete poginuti? Muhamed: Jesam. Pomislim svaki put. Da sam mislio da mogu poginut, ne bih imao ni tih pet maraka. U tim situacijama ne mislite šta će biti. Što je bilo na liniji, počev od sela Slimena do vrha Vilenice, mi smo to poskidali. To je linija negdje u dužini preko pet kilometara.RSE: Znači vi za pet maraka rizikujete život? Muhamed: Svejedno, rizikuješ ga i bez tih pet maraka. Moraš nešto raditi. Nisam naučio da se bavim nekim mutnim radnjama. Nisam naučio da kradem, ni ja niti moja porodica, pa bolje i to raditi nego bilo što drugo što je protivzakonito. Znači ovo je legalno.RSE: Evo sad ste nam pokazali fotografiju na kojoj su neke ja bih rekao poznate ličnosti - od muftije Avdibegovića, Džemaludina Latića... Muhamed: ...Hadžema Hajdarevića, Hasana Čengića. To su moje školske kolege. RSE: Da li oni znaju u kakvoj ste vi situaciji danas, kako živite? Muhamed: Za dvojicu mogu reći da znaju. To su travnički muftija Nusret Avdibegović i Hasan Čengić, koji je u Sarajevu. On zna jer sam se i njemu obraćao. A za ovu dvojicu mislim da ne znaju, jer nismo u kontaktu od završetka škole.Za kraj još jedan paradoks svojstven državama poput Bosne i Hercegovine. Da bi obitelj Karić dobila socijalnu pomoć po zakonima ove države, mora im biti barem jedno dijete bolesno. Na svu sreću djeca su odličnog zdravlja, a jedno od njih dnevno pješači do Novog Travnika 15-ak kilometara. Ministarstvo Kantona nije mu osiguralo ni autobusnu kartu, iako su roditelji podnijeli zahtjev za pomoć. Međutim, Muhamedu je veća briga što više nema mina u tom području - jer nema gdje zaraditi ni onih pet maraka koliko dobije za željezo od jedne mine.

Activity highlights See all53
Follow this campaign to receive updates by email.

People just like you

People just like you have raised $113,000,000+ for causes they and their friends care about.

Start your own campaign
Recent contributions